30.05.2008.
Click
ajde, ajde... ^^
26.03.2008.
I noga u guzicu je korak naprijed.
Koliko je dugo potrajao zadnji post? Jedan dan. Heh... To je something special! Al ajde... Bolje da sam ja tu, zar ne? Iako me nitko ne cita, al jbg... I to se mora istrpit. Vezana sam strasno za ovaj blog. Pokusala ja napraviti novi blog neki... No can do! Ne ide... Ah... Ovaj blog mozda nitko ne cita i ne komentira ali ja ga volim. Bas ga volim. I zato cu ostati tu i napisati pokoji post s vremena na vrijeme, tek toliko da znate da sam ziva...
No Superwoman
P.S. Onim rijetkim citacima bloga, ako ih uopce ima... Kako vam se svidja naslov? I da, ako ste vec tu, i ako ste se potrudili procitat ovaj post do kraja, pa jbt ostavite koji komm! Nece vam prsti otpast...
24.03.2008.
Spring break? You are a fucking retard!
Uzas je moja furka...
Pjeva Johnny... Isfrustrirana sam. Uvijek slusam Azru kad sam isfrustrirana. I onda postanem jos vise isfrustrirana cinjenicom da se i ja zovem Azra, ali ne, nisam ime dobila po spomenutoj grupi nego po nekoj tamoj anonimus novinarki. A gle cuda ja zelim studirat novinarstvo i biti novinarka! Slucajnost? Mozda... Vjerojatno. Sigurno!
Nemojte se obazirat. Imam nekih nerjesenih problema. Krivo. Imam dosta nerjesenih problema. Vise nego sto mogu podnijeti. Osjecam se samo. Pocinjem vjerovati da ljubav pokrece svijet... Ali ja i ljubav... Nismo jedno za drugo. Sve je to jedno veliko sranje.
Nema smisla. Bas nema. Sve je ovo zbrda zdola. Zelim nesto reci a nemam prave rijeci. Ovako samo djelujem zbunjeno. Mozda cak i povrijedjeno... Ne znam. A osjecam se... Ne znam. Ne znam kako se izraziti. Mozda na najjednostavniji moguci nacin? Jedan jedini nacin... Samo jedna recenica. Dvije rijeci...
Zelim ljubav.
Nije bitno ciju. Nije bitno da li je prijateljska ili roditeljska ili ona koju zelim vise nego ista drugo... Zelim ljubav. Svi misle da sam dovoljno jaka i da sve mogu prezivjeti sama.,. Nisam. Svjezi oziljci govore dugacije... Ne zelim to opet spominjati... Ne zelim opet povlaciti tu temu. Znam da vas ionako ne zanima. Vas zanima sretni dio mog zivota... Zanimaju vas dogodovstine i ludiranja. Ja to nemam. Nemam sretan dio zivota. Kronicne depresije i vjesto odglumljeni osmjesi su ociti dokaz.
Ovo je moj zadnji post ako nekoga zanima.
So long and good night. MCR
23.03.2008.
She's back... And she's back for good.
Dosta sam razmisljala o ovom blogu. Dosta sam razmisljala o sebi. O ovoj kolotecini u koju sam upala... Depresija je mozda bolje ime za to stanje/razdoblje, kako god. Sranja su se izdogadjala... I za svako sam odgovorna ja. Nitko drugi nego ja. Dobro je poznata ona izreka da smo sami odgovorni za vlastitu srecu... Ipak, ja sam do prekjucer zivjela u uvjerenju da ce sve doci samo od sebe a da ja samo moram biti dovoljno strpljiva i cekati da sve sve to dogodi. A onda me je opalilo ravno u glavu dok sam bezbrizno skakutala po lokvicama u svojim prastarim starkama i nakon dugo vremena zaista uzivala bez opterecenja. Nista ne dolazi samo od sebe. Ponovila sam si to najmanje milijun puta, ali opet, kao da sam govorila u prazno. Nisam se slusala. Zivjela bih u uvjerenju nekoliko trenutaka i onda bi se sve vracalo na staro... Kako i zasto? Ne znam. Prevrtljiva sam oduvijek bila, ali cinjenica da si time unistavam zivot nije mi dolazila do mozga. Konstantno odgadjanje... A cemu? Zivim sada i odmah. A ne sutra, ne prekosutra, ne od ponedjeljka. Sada! Vrijeme leti... A ja se ne micem s mjesta zato sto ocekujem da ce se sve dogoditi samo od sebe. Nece. Morat cu se potruditi.
Nove odluke, novi planovi... Blog star gotovo 7 mjeseci... Savrseno.
Pozdrav!
25.01.2008.
All I need is a touch of love...
Aha... Naslov sve govori.... Jos sam u onom hocudamenetkovoli raspolozenju... Znam da je sick al sta sad? Kad se ja neceg nakanim, nema tu pomoci... Sigurno necu mirovati dok se takvo sto ne dogodi... Ali ipak, mozda je sigurnije da cu se pomirit sa sudbinom nakon tjedan dana nicega. Ah, ta ljubav...
Trenutno mi raspolozenje podizu jedino Indoorsi! I cinjenica da danas nisam isla u skolu. LoL. Lektiru sam naravno procitala... Je, mos si mislit! Ma daj molim te... Da Zoranica citam, pa nisam luda! Okay, jesam, ali nisam bas toliko. Nego pustimo sad to...
INDOORSI!!!!!!!
Ja i my Petrica se dogovaramo... I nasi dragi fosili IZGLEDAJU kao da ce nas pustit!!! A znate sto to znaci? To vam dragi moji znaci da cemo ja i ona biti 3 dana u Zagrebu same!!! Bez igdje ikoga tko bi nas mogao kontrolirati!!!! A znate sto to znaci? Ja imam samo jednu rijec...
PARTY!!!!!!!!!!!!!!!!
ALI. Naravno da postoji ALI... Ne bi to bilo to da nema slavnog ALI. Treba izdrzat do Indoorsa... Koji je tamo negdje za 5 tjedana... Znaci, iducih 5 tjedana mora proci bez ikakvih propusta ili slicnih gluposti... Sto znaci, nema aseva, nema markiranja, nema treniranja zivaca mojoj staroj... Eh... Ovo zadnje ce mi biti najteze... Al izdrzat cu ja to!!! Moram!!! Hehe... Sala mala... Kaj bu, bu, ne? Kaj bi purgeri rekli! LoL!
Heh... Moram vam priznat da mi je maaaalkice cudno citat svoj blog... I pisat ga... Kako nisam imala neta zadnja 2 mjeseca (!!!) a i jos ga nemam (!!!!!!!!!!!!!!!!!!) nekako kao da nije moj... Ne mogu objasnit to ni da hocu... Jedino se nadam da ce mi se stara napokon udostojiti platit onaj racun jer je sad vec pocela skola i kako ona misli da cu ja proc hrvatski bez lektire?!?!?!?!?!?! Ja stvarno ne znam... Bum morala nekaj smislit... Evo, ja u zamjenu obecajem da cu se iskontrolirat na samo 12 sati dnevno! LOL.
Ah, neam pojma kaj da vam jos velim... A nix... Idem...
Pozzzdrafff!
No Superwoman